05.02.2016. – 11.02.2016., Muš, Turska
Ime treninga ironično me podsjeća upravo na ono što Muš, jedan od najsiromašnijih gradova u Turskoj, nije. Tijekom 7 dana trajanja projekta suočili smo se sa siromaštvom na ulicama, zatvorenim radnjama, opustošenim dijelovima grada, započetom i ne završenom gradnjom novih zgrada na svakom koraku, sve zajedno pokazujući na “izoliranost” i nemar države o gradovima na istoku. Možda i najveće kulturno iskustvo/šok/saznanje doživjela sam u Mušu, gradu s većinskim kurdskim stanovništvom, slušajući o njihovim svakodnevnim problemima i moglo bi se reći, ratnom stanju na istoku države te medijskoj cenzuri istoga.
Sam trening uglavnom se sastojao od teorijskog objašnjavanja i timskih zadataka. Suprotno od mojih očekivanja sudjelovanja na “treningu” većinu vremena smo proveli slušajući teorijska predavanja o Erasmus+ programu, EVS-u, Youthpassu, vrstama edukacija, mogućim vrstama poteškoća potencijalnih EVS volontera te njihovo klasificiranje i objašnjenja. Osobno, najveći nedostatak projekta bio je manjak interakcije trenera i sudionika projekta te je dosta vremena nalikovalo “školskom predavanju”. Ostale radionice temeljile su se na timskom radu gdje smo samostalno dolazili do rješenja za uključivanje i prevladavanje spomenutih poteškoća potencijalnih volontera, raznih timskih igara i radionica te konačno, osmišljanje i prezentiranje vlastitog EVS projekta. S timskim radom susrela sam se na prijašnjim projektima, radu za fakultet i u osobnom životu, ali tijekom boravka u Mušu za mene je ovo bio najveći izazov. Timove su činili sudionici iz 12 država, raspona godina od 20 do 35+, studenti, zaposleni, nezaposleni te čak Erasmus+ treneri, podijeljeni na zajednički rad između 5-7 osoba, ovisno o zadatku. Tijekom svakog zadatka u mojem timu nalazile su se osobe sa suprotnim karakternim osobinama, od pasivnih osoba koje nisu ni pokušale pridonijeti rješavanju zadataka, do osoba sa “jakim” karakterom koje nisu prihvaćale tuđa mišljenja. Ishod takvog “timskog rada” nije bio idealan, od ne rješavanja zadataka zbog isteka vremena, svađa, prepiranja sve do odustajanja pojedinaca. Svaka dan situacija je bila drugačija te sam se i sama našla među navedenim negativnim radnjama, ali konačno nakon tjedan dana, iz iskustva u radu moje grupe, a koliko sam primijetila i ostalih, prihvaćanjem, međusobnim razumijevanjem i tolerancijom svi smo uspješno ispunili zadatak i pronašli zajednički jezik.
Gledajući sve pozitivne i negativne strane, ovo je bilo odlično iskustvo, sa kulturne strane učeći o drugim zemljama, zemljama sudionicima te ponajviše o Turskoj, bolje razumijevanje razlika u načinu razmišljanja, tradiciji te sa perspektive treninga kao motivaciju vlastitom pisanju projekta, bolje razumijevanje EVS-a te shvaćanje i prevladavanje poteškoća koje se mogu javiti kod rada u timu.
Martina Major