YE OFFline-ONlife
26.8.-3.9. 2017.
Oščadnica, Slovačka
Malo manje od tjedan dana nakon završetka projekta, nakon što su se svi dojmovi polako slegli i nakon što smo se svi već na veliko vratili u svoj comfort zone, nalazim se u tom istom zoneu dok sjedim s laptopom u krilu i razmišljam o proteklom iskustvu. Kako bi moja baka rekla, bitno da ste se vi vratili živi i zdravi. Ali ne samo da smo se vratili živi i zdravi (dobro, možda baš i ne potpuno) već smo bogatiji za jedno novu predivnu avanturu i mnoštvo novih prijatelja iz različitih zemalja.
Upoznajte naš tim, svi odreda Slavonci, opremljeni kulenom, kobasicom, slaninom i domaćom rakijom – Borna, Denis, Sara, Antonia i Ena (ja!). Dok smo Sara i ja, u društvu svježih kiflica Sarine mame, provodile noć na zagrebačkom kolodvoru čekajući Bornu i naš ranojutarnji bus, Antonia i Denis su već uživali u Bratislavi. Nakon kašnjenja busa, čekanja na granici, moje prve vožnje Uberom (ha, Osječanka…) čudnih slovačkih kolodvora, prepunog vlaka i sve u svemu puta koji je trajao duže nego što je trebao, dolazimo u jedno od najdužih slovačkih sela Oščadnicu (dugačko čak 16 km!). Nekoliko sati poslije nas, stižu i Denis i Antonia i tako neslužbeno započinje naša zajednička sedmodnevna slovačka avantura.
Kao i na svakom projektu, prva dva dana bila su općenita. Upoznavanje ostalih sudionika iz Slovačke, Poljske, Italije i Španjolske, name games, team-buildinzi, Erasmus+, Youthpass, strahovi i očekivanja… Tema projekta bile su društvene mreže, a uglavnom se baziralo na negativnim aspektima njihove upotrebe. Glavni je cilj je bio podići svijest sudionika o svim tim aspektima, no ne samo negativnim već i pozitivnim. Aktivnosti preostalog tjedna su bile raznolike. Imali smo prilike izraziti svoju kreativnost u rađenju CV-a, smišljanju „lažnih priča“ na koje ljudi moraju povjerovati – kao što to rade na internetu, izradi plakata, videa i prezentacija. Raspravljali smo o prednostima i nedostacima društvenih mreža, dijelili svoja osobna iskustva. Uvjerili smo se da nije isto komunicirati na faceu i face to face, kao ni davati lajkove na društvenim mrežama i komplimente uživo. Stvorili smo svoju osobnu to-do listu za budućnost te zahvaljujući self-reflectionu shvatili koliko zapravo vremena tratimo na društvenim mrežama, a možemo ga iskoristiti za osobni napredak. Glumili smo, pjevali, plesali, jeli tradicionalnu slovačku hranu koju je ipak pobijedila talijanska tjestenina s njihove interkulturalne večeri. Posjetili smo slovačko etno-selo, vozili se željeznicom kakvom su se vozili prije 100 godina kroz predivnu šumu, upoznali obližnji gradić kroz 30 zabavnih zadataka koje smo morali obaviti u njemu. Ubijali smo jedni druge poljupcima, iznenađivali tajne prijatelje, tražili službene bedževe projekta pomoću QR kodova. Na kraju, još nesvjesni da je gotovo, pokupili smo svoje Youthpass certifikate, izmijenili pozdrave, pisma i poklone i polako svatko krenuli na svoju stranu. Sve u svemu, bit ću iskrena, vratili smo se s projekta umorni, neispavani, poluprehlađeni i nervozni. Dakle, poluživi i poluzdravi (sori bako). No sve je to vrijedilo i ponovili bi opet i opet i opet. A da ne pričam samo ja, u nastavku se nalaze dojmovi ostatka (najboljeeee!) ekipe s projekta:
Denis: Odlučio sam se prijaviti na projekt kako bih napravio malu promjenu u svom životu. Upoznao sam divne ljude iz različitih zemalja, naučio mnogo o njihovim kulturama i obogatio svoje znanje novim informacijama vezanim uz društvene mreže. Stečeno iskustvo je neprocjenjiv dodatak u privatnom i budućem poslovnom segmentu života.
Sara: Tema projekta i njegova prezentacija su mi se svidjeli. Organizacija je bila vrlo dobra i većina radionica također. U hotelu je sve bilo u redu premda imam zamjerku na hranu koja se uglavnom nije svidjela sudionicima. Trip day je prošao izvrsno, svidjela mi se lokacija koju smo posjetili, iako bih umjesto izvedbe 30 zadataka bila sretnija da smo imali slobodno vrijeme ili organizirano, neformalno druženje. Sve u svemu, zadovoljna sam ishodom i veselim se nekom drugom, nadolazećem projektu.
Antonia: Na projektu Offline-Onlife sam stekla veliko krasno iskustvo. Naučila sam i vidjela različita mišljenja vezana za social media. Upoznala sam puno krasnih ljudi što je bio meni jedan od važnijih razloga za prijavu na ovaj projekt, te uz njihovo poznavanje naučila puno o drugim kulturama i njihovim zemljama!
Borna: Kada sam se prijavljivao za projekt, nisam imao nikakvih posebnih očekivanja s obzirom da mi je to prvi put, ali nakon nekoliko dana projekta sam shvatio da je ovo bila najbolja odluka. Projekt je baziran na različitim temama, trening za self-improvement i pun zanimljivih aktivnosti. Nakon ovog iskustva, mislim da su projekti poput ovog nužni za razvoj mladih ljudi. Razlog je ne samo osoban napredak, već i to što smo upoznali nove ljude, nove kulture i najvažnije, stekli nove prijatelje.
To bi bilo to od nas, do idućeg projekta.