01.03.-10.03.2015., Turska
Postoji lokalna pjesma o Mušu stara stoljećima, čiji jedan dio govori da ‘tko tamo ode, više se ne vraća’. Pa iako smo se mi vratili i više nego zadovoljni iz tog grada u istočnoj Turskoj koji nam se činio na kraju svijeta prije nego što smo u njega došli, osjećamo da je stari dio nas ostao sa ekipom iz 6 zemalja s kojima smo sudjelovali na projektu ‘Practicing Peace With Music’ 01.10.03.
Nekima prvi put u Turskoj, a meni prvi put u avionu. Nakon hodanja od aerodroma do aerodroma i probijanja kroz gužvu Istanbula, poletjeti smo i sletjeli u Muš izazivajući pravu atrakciju među lokalnim stanovništvom, pa i sumnjičavost u mjestu bez europskih turista i izravnih kontakata s Europom. Ubrzo smo se uvjerili da su Turci svake dobi i spola ljubazni ljudi veoma znatiželjni o Europi i drugim kulturama, te jako dobri domaćini. Muš nas je oduševio svojim živopisnim ulicama, osobnostima i autentičnom turskom kulturom (i možda malo manje kuhinjom?).
Tijekom projekta sudjelovali smo na zanimljivim radionicama koje su se ticale društvenih problema u EU i Turskoj, organizirali kulturne večeri, a u završnom smo dijelu prezentirali svoje narodne plesove i pjesme jedni drugima te ih izvodili, što u toj odličnoj prijateljskoj atmosferi nije palo teško čak ni najupornijim neplesačima/nepjevačima (meni). Tako da je tu bilo svega; od poljske Polonese do talijanske La Pizzice i upravo je taj dio učinio projekt još bogatijim kulturnim iskustvom, pored onog osobnog.
Napisao: Adnan Čizmić, volonter u Oceanu znanja